slažem se,.....ljudi sude mnogo puta o stvarima o kojima nemaju znanja previše ili je ono,pak,dosta površno.....što možda proizlazi čak i od nerazumijevanja,ne znam.....svi smo takvi uglavnom,bitno je da nekad i ubacimo komentar-sud o nečemu,nije važno koliko poznajemo situaciju pri tome ne mislim usko na bit ove teme nego općenito.....to se ponavlja kroz dan,svojevrstan deja vu ,samo što se predmeti rasprave mijenjaju.....

sviđa mi se zapažanje,da....o tome sam već ranije govorio,o drugačijem stanju svijesti.....kako sam ja to proizvoljno nazvao,između samoubojica (koji u tom trenutku još to niti nisu) i ostalih ljudi.....

Samoubojstvo je gubitak.

Ako ste odlučili počiniti samoubojstvo, idete na groznije mjesto, sa još više patnje.

Opet ćete morati proći isti put, ali mnogo teže, i opet ćete doći do iste točke gdje ste i sada. Pa ćete morati vidjeti gdje dalje.

Znam da se mnogim ljudima koji odluče počiniti samoubojstvo čini kako ništa više nije važno, ali trebaju dobro porazmisliti.

Samoubojstvom idete samo na groznije mjesto, sa još više patnje i ništa nećete razrješiti, biti će vam samo još teže ostvariti sebe, a prema tome svi teže.

U kakvoj god da ste situaciji, samoubojstvo nije rješenje.

Sa samoubojstvom gubite sebe.

Sa samoubojstvom pobjeđuje vrag.

Albert Camus-ova filozofija o samoubojstvu je bazicna tema i objasnjenje je ipak da covjek se nebi trebao ubiti.nema razloga za to pa je preporucljiva svakom kandidatu.

Slabost čovjeka!

ili snaga, da samom sebi napokon prizna da ne može, a ni ne zna dalje

mogao bih se složiti sa ovim,premda bi se i o tome dalo puno pisati i pričati.....jako opširna tema za raspravu,ali u načelu se slažem....

da,točno je.....ovo što kažeš...

e sad,ovdje počinje već igra-tematika Boga / Vraga u koju neću ulaziti.....imam svoje mišljenje ali post bi bio kobasica i pol da ga sada iznosim,a bio bi i poprilično van teme.....tako da odustajem....

sve ovo napisano uglanom stoji,međutim opet ponavljam....to znate Vi i to znam ja.....razlika u stanju svijesti je to što nam omogućuje da to raspoznamo kao takvo.....isto to je i prepreka onima koji to ne prepoznaju.....stanje svijesti.....

ja ne osuđujem samoubojstvo, a i išla sam na tečaje za psihologiju
i tu dosta stvari naucila kako funkcionira čovjekov mozak
u teškom stanju ili depresivnom.

nismo mi da osuđujemo nego Bog!

Nekoć mi je znalo past na pamet da je samoubojstvo pomalo i hrabar čin - dići ruku na sebe - no više to ne mislim. Ne osuđujem nikoga, no mislim da je to kukavičluk. Volim mislit da se svi problemi daju riješiti.

Ali... Svi smo različiti i ono što je nekome tek izazov drugome je kraj svijeta - kad se ljudi nađu u nekim situacijama u kojima ne vide drugog izlaza... Ne mogu reć da odobravam, al donekle razumijem. I sama sam bila u par navrata u situaciji da sam mislila da moj život ne vrijedi vode koju trošim i bilo mi je posve svejedno hoće li me biti ili ne.

Pubertet

Vezano uz boldano: prva noć na straži kraj šume te natjera da zaboraviš na te misli...

jao kako je teško odgovoriti na ovo pitanje, i koliko samo razloga može postojati. Čitam vas i vidim da niste bili ni blizu takvoj odluci,što mi je drago. Ja naprotiv volim život, svaki dan i svako novo jutro.Imam predivnu obitelj i troje djece...a opet sam tako blizu..
Čitam poznatu frazu "kad se ne vidi izlaz",- ja ga vidim, i znam da uvijek postoji, samo se MENI TAJ IZLAZ NE SVIĐA!
Nisam vjernik i briga me i za raj i za pakao, znam da ne postoje, barem ne oni biblijski, a da se može živjeti u paklu,o kako može, nemate pojma, za to vam je potreban samo JEDAN KRIVI KORAK.
Kažete da okolina to mora primjetiti, e ni tu niste u pravu,može se i glumiti,i nećete vjerovati da se sve to, i gluma i patnja i kraj može uraditi baš iz ljubavi, i želje da zaštitite obitelj, da ne primjete, da ne pate i oni...jer ionako ne mogu pomoći. Što napraiti kada vam je obitelj svetinja, i kada bi dali sve za nju, a to "svijetlo na kraju tunela" znači gubtak iste?
Lako je preživjeti i rat i poplavu i svaku nepogodu osim onu za koju ste sami krivi...

jako dobar post jednako koliko je zapravo i tužan.......slažem se sa puno stvari napisanih....za neke odgovore na pitanja,pak,napisan je nekako neodređeno pa se ne vide ni konture problema....ne znam,vjerojatno je stvar osobne prirode pa je pisanje o njemu neugodnost.....ali blesavo mi je pisati ''u grubo'' o stvarima o kojima ne znam niti jedan detalj bitan da zaokruži sliku.....
ali mogu otipkati barem ovo : ako išta znači u ovom trenutku....

Nisam mislila razglabat o svojem problemu, mislim da ću ga i dalje držati za sebe, htjela sam samo ukazati na to da nije sve crno-bijelo i da je ovo jako kompleksna tema. Svako ima svoje razloge, da li su opravdani? Ne, nisu, Je li to hrabrost, ne nije!
Najprije bi rekla da je to jednostavno trenutak kada doneseš krivu odluku.

To ti se samo čini... nije lako preživjeti rat i molim te nemoj pričati takve gluposti. Šta misliš kako je leći uvečer u krevet sa spoznajom da si pucao/la u DRUGOG ČOVJEKA! Misliš li da to ikada izađe iz glave????? Misliš li da u ratu sudjeluju samo supermeni koji ne poznaju strah???? Može li se izbrojiti noćne more nakon rata koje nikada ne izlaze iz glave?

Znaš li čovjeka koji je tri puta bankrotirao u životu sa svojih 35 godina??? Uz sudjelovanje u ratu??? E, sad znaš...

Ne, nikada nisam pomislio na suicid. Jer nakon toga nema više toga što se može učiniti... A kurvinski je ostaviti najblaže na cjedilu i u neizrecivoj boli, zar ne?

Oprosti na grubljim riječima, ali kad jednom upoznaš strah, onda ćeš početi cijeniti život!

Slažem se sa tobom, strah sam i te kako upoznala - na žalost. Oduvijek sam mislila da je ljubav najjača emocija, sad znam da ništa nije ravno strahu, o znam jako dobro što znači buditi se znojan u sred zime, što znači kada ti srce lupa i želi iskočiti..znam i što znači povremeno gubiti razum, ne biti prisutan, biti tu, a u stvari biti nigdje...vjeruj mi

Nisi me razumjela... strah je kad se moliš Bogu da umreš od metka a ne od noža...
Ovo što ti navodiš jest psihoza.

al ako dođeš u psihologa i kažeš mu "neda mi se više živit, ubija bi se",
psiholog tj. psihijatar ce te odma našljukat tabletama, jer njohova je logika ako je
čovik suiscidalan da je to genetski tj. biološki uvjetovano. to šta je netko izgubija
posao, dogodila mu se neka teška stvar i slično to se ne racuna.

Dođeš u psihologa i sat terapije traje npr.45 min, dođe 46. minuta i kaže psiholog/inja odma
"prošlo je vrime". o.k, jel sad pacijent triba naplatit umisto 250 zapravo 251.kunu?

Gore navedeni filozof u jednom dijelu govori o samoubojstvu kao cinu izazvanim spoznajom o besmislenosti tj.apsurdu zivljenja.Vidim po postovima da je to shvaceno.Ali dodaje da se ubijaju i osobe koje su i te kako imale smisao zivljenja i njihovo samoubojstvo je od toga i potaknuto.Dakle ruka na sebe se stavlja u afektu (koji po nama ima svoju povijest) i svijesno (da bi se povijest ponistila) i u oba slucaja su sama apsurdna.Koliko ljudi toliko i razloga ali imaju svoj korijen.Tocno je da ima rodnih samoubojstava,ipak mislim da to nema veze sa genetikom tj.nasljednim svojstvom.To je psiholoska uzrocnost.U dubini zivot ne da na sebe, on hoce ekspandirati i uvjek hoce biti.Kazem, psiholoska uzrocnost na primjeru djece od recimo 16godine.kao ovaj slucaj.Odgajanje djece je jedan od Sizifovskog smisla zivota.Samo stvaranje zivota je njegovo izrucenje smrti,a opet ga covijek vecinom stvara i to jos sa htijenjem i cak u ljubavi.Kod ove djece nije falilo ni pticjeg mlijeka- a ipak.Zasto???
U psihologiji kao znanstvenoj grani govori se o Projekciji engl.Transference koja pocimje stvaranjem svijesnosti sa rodjenjem, da bi vec dijete od 9 godina shvatilo da postoji prolaznost tj.umiranje.Projekcija je slika dozivljenog(kroz sva osjetila) i ulazi u jastvo.Sto tu Tabula rasa upije je nevidljivo i za same roditelje.Tu je i prvi lom,bez obzira na na kvantum ljubavi .Sebstvo moze biti ojacano ili zamagljeno.Roditeljska ljubav je vecinom opravdanje u odgoju.ali po ovim samoubojstvima djece vidim da je to uzgoj.Vrijednosna ljestvica je postavljena previsoko , apstraktno i maglovito.Konop je bio rijesenje projekcije najuzeg prostora (fobija) vec u kuci i roditelja i vremena koje je u stvari moralo nositi njih a ne obratno.Ovaj od mnogih drugih stavljam kao primjer samoubojstva u Afektu.

radi što želiš...ako stvarno misliš da je samoubojstvo jedini izlaz počini ga, naravno ako njime direktno ili indirektno ne nanosiš štetu drugima...

Nisam protiv toga da se prije bacanja naprimjer, zavice ,da se moze skloniti u stranu.Ipak ostaje pitanje zasto?

Kod formiranih osoba, samoubojica, sigurno postoje njihovi razlozi za taj cin.Za mene cin zbog apsurda zivljenja ima jednu specificnost.Apsurd je u istovrijeme bipolaran i kada ga se jednom osvijesti prati covjeka kroz citav zivot i moze biti ucitelj.Sudbonosne situacije,moraju biti osvijescene kao apsurd i prihvacene kao dio zivljenja. Rezultat toga je stvaranje revolta a on ravnodusnost prema nizglednoj buducnosti i uz to nastaje strast prema svemu sto realno postoji,znaci zemaljsko.Prema Cami ju na takav nacin iz apsurda se moze izvuci REVOLT, SVOJA STRAST I SVOJA SLOBODA.Mislim da psiholozi zaista mogu pomoci covjeku, kad covjek sam nemoze odrzati svoju nadu i svoju ljubav.

Samoubojstvo je nonsens i najsebičniji i najkukavičkiji čin moguć čovjeku.